Zlatarovo zlato

U gradu Zagrebu živio je zlatar Krupić koji je nakon smrti svoje voljene

supruge odgajao svoju kćer, jedinicu Doru, uz pomoć starice, tj. njegove

kume Magde. Magda je prodavala paprenjake i svijeće na Trgu sv. Marka,

po čemu su je i nazvali paprenjarka. Najveći zagrebački neprijatelj je

bio Stjepko Gregorijanec, gospodar Medvedgrada. Dok je jednog dana

razbješnjeli narod palio kuću Franje Filipovića koji je izdao svoje hrvatstvo

i otišao u turke, jedna iskrica velikog plamena pala je među konje koji su

se zatim razbježali. Pred podivljalim konjima se slučajno zatekla Dora koju

je Pavao, sin Stjepka Gregorijanca spasio i zavolio. Viđao ju je više p**a,

a opet joj je spasio život. Saznavši da mu se sin viđa s građankom,

Stjepko je skovao urotu. Sve političke spletke i sva građanska

ogovaranja doveli su do ranjavanja Magde i Krupića, a također i do smrti

Dore. Pavao ju ovaj put nije usopio spasiti. Udovica Klara je htjela Pavla

samo za sebe. Uz pomoć Grge Čokolina, gradskog brijača, brbljavog,

oholog i pohlepnog varalice, ona je poslala svoje vojnike da otruju Doru.

Ljubomorna udovica je ostvarila svoj cilj. U poćetku svih tih nesreća Pavao

je stekao saveznika i u njemu otkrio svoga brata Jerka. Shrvan što mu je

zbog urote sin Pavao otišao, Stjepan Gregorijanec je sklopio mir sa

Zagrebom. Umro je u okruženju, ipak sa sva tri svoja sina, Pavlom, Nikom

i Jerkom. Rekavši da će jednog dana nestati ime Gregorijančevo imao je

pravo jer su Pavao i Niko poginuli u bitci protiv turaka, a Jerko je otišao u

samostan i zaredio se.