Ramajana

Drugi svezak Ramajane produbljuje iskustvo izgnanstva i prikazuje njegovu moralnu i emocionalnu cijenu. Ráma, Sítá i Lakshmaṇa žive u šumi među pustinjacima, gdje se vrlina iskušava svakodnevnim odricanjem, a prijetnja nasilja sve je prisutnija. Pripovijest se usredotočuje na vjernost, ljubav i strpljivo podnošenje patnje.

Posebno mjesto zauzima lik Bharata, čiji se unutarnji sukob razvija paralelno s Ráminim. Njegovo odbijanje prijestolja i prihvaćanje skromnoga života predstavlja jednu od najsnažnijih etičkih poruka epa - vlast bez pravde nema vrijednosti, a istina se ne može nametnuti silom.

Kako se radnja približava kraju, pojavljuje se Rávaṇa, a dotad tihi svijet šume postupno se pretvara u pozornicu nadolazeće katastrofe. Ep prelazi iz kontemplacije u prijetnju rata, najavljujući da će se pitanje pravednosti uskoro morati riješiti oružjem.