Vječni Žid u Zagrebu

Šenoin Vječni Žid u Zagrebu izišao je godine 1862. u podlistku dnevnika Pozor, neposredno nakon kraja „olovnih vremena“, odnosno doba Bachovog apsolutizma; zapravo je djelo na granici novele i feljtona – „novelistički feljton, feljtonska novela živahna stila i duhovita poleta“ (Šime Vučetić). Kroz zgode i nezgode zbunjenog „lutajućeg Židova“ Ahasvera, koji u tri navrata doluta u Zagreb, Šenoa iznosi duhovitu satiru na političko konvertitstvo i kameleonstvo u Hrvatskoj, opisujući vrijeme Ilirskog pokreta 1840-tih, „bachovanja“ 1850-tih i vraćanja ustavnog poretka ranih 1860-tih godina.