Ruža koja ubija

Leticija i njezine pratilice stigle su tog trenutka do oranžerije. Kroz visoka stakla vidjela su se stabla naranača i šipka. Pred njima se sada pružala prostrana terasa na čijem je kraju kolonada od ružičastog mramora u polukrugu okruživala kip Dijane. Uz terasu i stube nalazili su se grmovi šimšira. Nad njima se tamna šuma uzdizala prema vedrom nebu. Ona se spuštala u obliku polukruga gotovo do samog dvorca. S njezine desne strane ocrtavale su se niske zgrade. Bile su to garaže i stanovi vrtlara, kako je to Leticija objašnjavala sestrama. S lijeve strane šume pojavljivali su se visoki dimnjaci između jela i ariša.
Mahault i Gemma vidjele su sve to s posljednje terase. Naslonile su se na njezinu ogradu i promatrale dvorac, njegovu fasadu, vrtove okružene tamnom šumom i grmove šimšira koji su se u svojoj jednostavnosti divno slagali s tom pozadinom. U pozadini uzdizali su se snijegom pokriveni vrhovi brda, na kojima su se igrale zrake sunca koje se već počelo pomalo spuštati.