Zrinjka Glovacki-Bernardi, August Kovacec, Ranko Matasovic, Milan Mihaljevic, Dieter W. Halwachs, Karl Sornig, Christine Penzinger, Richard Schrodt: Uvod U Lingvistiku, 2., Prosireno Izdanje, Skolska Knjiga, Zagreb, 2007., 293 Str

U svom drugom izdanju Uvod u lingvistiku dopunjen je poglavljem o genetsko-tipoloskoj lingvistici, ciji je autor Ranko Matasovic, a popisi literature prosireni su vaznim djelima objavljenima nakon izlazenja prvog izdanja knjige, kao i naslovima vaznima za pojedine jezike. Ova se knjiga, prije prvoga izdanja zamisljena kao visokoskolski udzbenik, u meduvremenu potvrdila kao nezaobilazno stivo na studijima humanistickih i drustvenih znanosti te poslijediplomskom obrazovanju. Autorski tim cine s jedne strane istaknuti hrvatski strucnjaci u pojedinim podrucjima jezikoslovlja, a s druge znanstvenici s Instituta za opcu lingvistiku Sveucilista u Grazu Dieter W. Halwachs, Karl Sornig, Christine Penzinger te Richard Schrodt s Instituta za germanistiku Sveucilista u Becu. U predgovoru prvom izdanju Zrinjka Glovacki-Bernardi pise da je kriterij odabira autorske skupine suradnja u promisljanjima poboljsanja studija i studijskih programa te prosirenja znanstvenih obzora. Osim prikaza opcih kretanja u jezikoslovlu, kriterij odabira lingvistickih disciplina bio je i recepcija lingvista u Hrvatskoj i regiji, a time je osiguran i veliki doprinos hrvatskoj terminologiji glede jos nedefiniranih pojmova u suvremenim lingvistickim pravcima. Prvo poglavlje u knjizi, Pregled povijesti bavljenja jezikom do konca 19. stoljeca (str. 9-52), autorice Zrinjke Glovacki-Bernardi prikazuje u povijesnom slijedu svekoliko bavljenje jezicnim problemima do pocetka 19. stoljeca, kada je jezikoslovlje ustanovljeno kao samostalna znanstvena disciplina. Daljnja poglavlja na problemskim i metodoloskim polazistima daju uvid u odredene lingvisticke skole i pravce. Tako se dobiva iscrpno tumacenje ponekad heterogenog shvacanja najvaznijih lingvistickih pojmova, ali i prikaz njihova razvoja u sklopu lingvistike i srodnih znanosti. Prvo poglavlje pocinje terminoloskim odredenjem podrucja jezikoslovlja u suvremenom smislu, na osnovi kojeg se krece u prikaz tradicije bavljenja jezikom. Prati se razvoj bavljenja jezicnim problemima koji je slican (pret)povijesti mnogih suvremenih znanosti -- od religije i mita preko filozofije do samostalne znanstvene discipline. Polazeci od pretpostavke da je bavljenje jezikom uvjetovano spoznajom da vlastiti jezik nije i jedini, autorica usporeduje i istrazuje zajednicka obiljezja najstarijih mitova i predaja diljem svijeta. Osim sto su vec rane civilizacije pokusavale objasniti postanak i raznolikost jezika, najstariji rjecnici i gramatike svjedocanstva su da se jezikom i studiozno bavilo. Razlog tomu cesto je bio, kao u slucaju sumerskog, ocuvanje jezika religijskog kulta. Razlog filozofskom bavljenju jezikom u doba Platona i Aristotela autorica vidi prije svega u cinjenici da je odnos rijeci i stvari imao vrlo konkretnu vaznost za umijece raspravljanja. Sigurno je da su konkretnu korist od bavljenja jezikom imali i stoici, kojima tako reci mozemo zahvaliti pocela tradicionalne gramatike, a sama cinjenica da su se Stari Grci problemima jezika bavili i u okviru retorike, jasno pokazuje vaznost javnoga govornickog djelovanja u politickom zivotu polisa.